I kako sam prestao živjeti samo da preživim – i počeo slušati ono što me stvarno zove.
Znaš onaj osjećaj kad radiš ono što moraš, a ne ono što jesi?
Godinama.
Svako jutro se probudiš, obučeš ono radno odijelo, odeš na posao.
I radiš. Dobro radiš. Nema greške.
Ali unutra… kao da nešto živi u podrumu. U tišini.
Kao da si ostavio jedan dio sebe u nekoj ladici i rekao mu:
“Sad nije vrijeme za tebe. Obitelj je prioritet. Sigurnost. Plaća. Stabilnost.”
Doslovno.
Dok sam radio na dalekovodima, temeljenju stupova, građevinama po Norveškoj – u meni je godinama kuhala druga energija.
Ne ona fizička. Nego unutarnja žeđ za značenjem.
Htio sam pričati, ne samo raditi.
Htio sam stvarati priče, ne samo beton.
Htio sam komunicirati, a ne samo organizirati ekipe.
Ali nisam si to priznavao.
Jer sam znao:
Imam obitelj. Dvoje djece. Suprugu. Kredit.
Nije sad vrijeme za rizik.
Nisam živio.
Preživljavao sam u “dobro plaćenoj sigurnosti”.
I tu počinju ona unutarnja pitanja.
Tiha, ali neumorna.
Tko si ti, zapravo?
Što ti stvarno znaš – osim štemanja i armature?
Hoćeš li umrijeti s idejom u sebi koja nikad nije dobila priliku?
Marketing. Komunikacije.
I to nije nešto “usput”.
To je znanje koje sam skupljao dok sam šutio,
dok sam učio kroz ekrane, kurseve, masterboxove,
dok sam pratio kako drugi pričaju ono što sam ja osjećao – ali nisam znao reći.
Ne jer sam “uspio”.
Nego jer sam preživio ignoriranje svoje unutarnje istine dovoljno dugo.
I više ne mogu.
DNA Digital Solution nije firma.
To je moje iskrcavanje iz vlaka koji je vozio u pogrešnom smjeru.
To je moj način da ne budem samo tata koji je uvijek umoran.
To je moj znak mojoj djeci da tata ima hrabrosti biti ono što stvarno je.
Možda si isto zakopao svoju strast ispod “mora se”.
Možda si zaboravio tko si – jer si dugo bio ono što drugi trebaju.
Ako jesi – znaj da nisi sam.
Znam kako ti je.
I mogu ti reći jedno:
Nikad nije kasno za promjenu – ako imaš iskren razlog.
Zato ova serija.
Zato ovaj novi put.
Ne pišem jer imam sve odgovore.
Pišem jer napokon postavljam prava pitanja.
I jer želim da znaš – ako i ti kopaš po sebi u potrazi za smislom…
…možda ti moji tragovi mogu pomoći da pronađeš svoje temelje.
.
