Kako jedan čovjek iz Vukovara i jedna žena iz sela iza Velike Gorice završe u digitalnom marketingu? I što zapravo znači graditi nešto svoje — kada nitko u tvojoj obitelji to nikad nije radio?
Naša priča
Ovo nije priča o digitalnoj agenciji.
Ovo je priča o dvoje ljudi koji su odrasli u radničkim obiteljima, koji nisu imali poduzetnički model ispred sebe, i koji su u četrdesetima odlučili — pokrenuti svoju poduzetničku priču.
Robi: Vukovar, 1991.
Imao sam 12 godina kada je počeo rat.
Prije toga — normalno djetinjstvo. Tata i mama su radili u Borovu, velikom kombinatu koji je Vukovaru davao posao i sigurnost. Imali smo dom, odlaske na more svako ljeto, dvorište puno djece. Ništa nam nije falilo.
Onda se sve promijenilo.
Tata je otišao braniti. Mama je ostala doma.
Ja sam odrastao s pitanjima na koja nitko nije imao odgovore.
Ono što pamtim iz tog vremena nije samo strah. Pamtim da sam jako volio rješavati probleme. Zagonetke, situacije, pitanja koja nemaju odmah odgovor. To mi je ostalo. To me, zapravo, i dovelo ovdje.
Nismo dolazili iz obitelji koja je visoko obrazovana. Mama se rano udala, tata je gradio rukama, električar. Želja za studijem nije bila nametana — ali je rasla u meni s godinama, polako, kako sam počinjao prepoznavati da mogu reagirati brže i bolje od onih koji su me vodili.
Studirao sam marketing u Zagrebu. Kasno, za klasične standarde. Ali u pravo vrijeme za mene.
Matea: Pešćenica i jedan san o stjuardesama
Ja sam odrasla u malom selu iza Velike Gorice koje se zove Pešćenica. Sa četrnaest godina selim se u Veliku Goricu.
Atmosfera kod kuće bila je radnička u svakom smislu — posao zbog zarade, a uz posao i poljoprivreda. Povrće, žitarice, svakodnevica bez drugačijih ambicija. Jednostavan život.
Kao mala sanjala sam o tome da budem stjuardesa. Putovati, raditi, vidjeti cijeli svijet. Uzor mi je bila moja teta Ana — žena zaljubljena u život, puna prijatelja, koja je držala do sebe. Ona mi je bila inspiracija.
Škole za to zanimanje tada nije bilo. Upisala sam i završila ekonomsku.
Studije nisam upisala — tada sam krenula raditi i zarađivati. Danas ne žalim za tim. Jedina lekcija koju nosim iz tog perioda je ona koju nisam primijenila: trebala sam pratiti svoje snove, a ne slušati druge. Sada mi je to jasno.
Radila sam u nekoliko kompanija od poslovođe u dućanu sportske robe do administrativnih poslova i u prodaji osiguranja. Velike kompanije ali tuđi ciljevi i tuđa pravila.
DNA concept store, 2012. godina
Te godine upoznajemo se na poslu.
Robi je bio voditelj marketinga, ja voditelj dućana koji se zvao DNA. Zajedno smo radili. Postali smo prijatelji. Zatim partneri. Onda — obitelj.
DNA je bio naš prvi zajednički projekt. Pa smo novu firmu nazvali DNA Digital Solution jer je nastavak onoga u čemu smo se osjećali dobro.
From "Concrete to concrete"
Robi: odlazim raditi u Norvešku 2014.
Gradimo temelje za dalekovode. Arktički krug. Bljuzga, snijeg, vjetar, brdski teren. Svaki temelj drukčiji — drukčiji teren, drukčija veličina, drukčiji problem koji trebaš riješiti na licu mjesta.
Naučio sam nešto što vrijedi i danas: za svaki problem postoji rješenje.
Nismo se susreli s problemom na koji nismo mogli naći riješenje.
Ali paralelno, u slušalicama — podcasti. Marketing. Prodaja. Komunikacija. Podcast Surove strasti govorio je o ljudima koji žive ono što vole. Ljudi koji govore s toliko strasti da ti postane jasno da postoji drugačiji način rada.
Slušao sam hrvatske poduzetnike koji rade s dušom. Poželio sam biti jedan od njih.
Nisam mogao jednostavno otići — rotacijski sistem 12 dana na poslu, 9 kod kuće, financijska sigurnost, obitelj. To je bio naš ritam dvanaest godina.
Ali nezadovoljstvo je raslo. Nesanice. Stres. Osjećaj da si uvijek stranac — ne samo u stranoj zemlji, nego i u vlastitom životu.
Razbolio sam se od toga. Doslovno.
Jednog dana mi je prijatelj rekao: “From concrete to concrete” — iz betona u konkretno. Kada smo razovarali o promjeni zanimanja. Iz fizičkog temelja u temelje za nešto što stvarno gori u tebi.
Razgovor koji je promijenio smjer
Priča o DNA počela je u razgovorima.
Ne u poslovnom planu, ne u tablici s projekcijama — nego u razgovorima s prijateljima i bliskim ljudima koji imaju svoje poslovanje.
Žalili su se na isti problem: javljaju im se pogrešni ljudi. S istim upitima. Iznova i iznova. Iscrpljuje ih to.
Nije im problem rad. Nisu loši u onome što rade — dapače, mnogi su izvrsni u svom zanatu.
Problem je što njihova digitalna prisutnost ne govori jasno tko su, što rade i za koga.
Matea to opisuje ovako: vrhunski majstor ili terapeut, a digitalna prezentacija koja to ne pokazuje. Mnogi još uvijek ne postoje na Googe mapsu. I to je jednostavno tužno.
Upravo to nas je zapalilo.
Frizeri, fizioterapeuti, masažeri, treneri, terapeuti — to su ljudi koji pomažu drugim ljudima da napreduju, da se osjećaju bolje, da funkcioniraju. Zaslužuju da ih pronađu pravi klijenti.
Naš posao je da pomognemo u izgradnji digitalne prisutnosti.
Kako to izgleda u stvarnom životu
Zamislimo frizerku koja je godinama gradila reputaciju kroz preporuke. Njezine klijentice dolaze jer je pažljiva, ne žuri, razumije strukturu kose. No njezin Instagram pokazuje samo fotografije frizura bez konteksta. Web ima tri rečenice i broj telefona.
Kada nova osoba dođe na profil — vidi lijepe slike, ali ne razumije zašto bi baš njoj povjerila kosu.
Digitalni temelj koji gradimo ne počinje fotografijom. Počinje pričom.
Objašnjavamo proces konzultacije, razliku između brzog šišanja i personaliziranog pristupa, prikazujemo transformaciju kroz kontekst. Instagram tada postaje produžetak filozofije. Web postaje mjesto razumijevanja. Oglas ne poziva “na akciju” — nego vodi prema razgovoru.
Ista logika vrijedi za svakog tko radi s ljudima.
Kako izgledamo iznutra
Robi rješava probleme odmah. Ulazi u zadatak, traži odgovor, ne staje dok ne nađe.
Matea je drukčija. Opuštenija, polako, ali sigurno. I upravo to — ta razlika u ritmu i pristupu — čini da zajedno pokrivamo više nego što bi svako od nas pokrivao sam.
Robi je više na webu i komunikacijskoj strategiji. Matea je više na Instagramu, vizualnom dijelu, pristupu klijentu.
Živimo zajedno, radimo u istom prostoru, odgajamo dvije curice i ponekad nastane kaos — ali smo ga naučili uskladiti.
Ovo nam nije samo posao. Ovo je način na koji smo odlučili živjeti.
DNA Digital Solution
Nismo iz poduzetničkih obitelji.
Nitko nam nije rekao kako se to radi. Nema naslijeđenog modela, nema mreže koja nas čeka, nema sigurnosne mreže ako ne prođe.
Robi ima 47 godina i pokreće prvi pravi vlastiti posao. Matea želi zatvoriti vrata korporativnog posla da bi gradila nešto što je njezino.
To ne govorimo kao isprika.
Govorimo kao činjenica: svaki komad svog mjesta u poduzetničkom svijetu moramo izboriti sami. I upravo zato razumijemo ljude kojima pomažemo — jer i oni svaki dan rade isto.
Kako izgledamo iznutra
Robi rješava probleme odmah. Ulazi u zadatak, traži odgovor, ne staje dok ne nađe.
Matea je drukčija. Opuštenija, polako, ali sigurno. I upravo to — ta razlika u ritmu i pristupu — čini da zajedno pokrivamo više nego što bi svako od nas pokrivao sam.
Robi je više na webu i komunikacijskoj strategiji. Matea je više na Instagramu, vizualnom dijelu, pristupu klijentu.
Živimo zajedno, radimo u istom prostoru, odgajamo dvije curice i ponekad nastane kaos — ali smo ga naučili uskladiti.
Ovo nam nije samo posao. Ovo je način na koji smo odlučili živjeti.
Ako ti je ova priča nešto rekla —
Podijeli je s nekim kome misliš da bi značila.
Zaprati nas na Instagramu i LinkedInu — pratit ćeš kako ova priča dalje raste, korak po korak, u živo.
A ako imaš svoje poslovanje i prepoznaješ se u onome o čemu pišemo — javi nam se. Ne mora biti ništa formalno. Samo razgovor.
Svaki veliki projekt počeo je s jednim poznanstvom.
Pomažemo uslužnim i pomagačkim djelatnostima da digitalno izgledaju onoliko dobro koliko i njihova usluga.
Web, Google i društvene mreže — sve u jednom sustavu koji šalje jasnu poruku pravom klijentu.
